Najnovije saslušanje tehnoloških divova otkrilo različite filozofije Twittera i Facebooka
Najnovije saslušanje, koje se desilo u novembru 2020. godine bila je zapravo svojevrsna studija kontrasta. Kontrasta između zakonodavaca koji su se silno trudili da ostanu u temi tokom navodnog saslušanja o društvenim mrežama i izborima 2020. i onih koji su ... samo razgovarali o svemu što im je bilo na umu.
Također se radilo o kontrastu između nekad i sad. Kompanije društvenih medija prethodno su svaki pokušaj zakonske reforme tretirale kao "radioaktivan"; sada su došli na nešto što nalikuje saradnji tako da barem nisu isključeni iz razgovora.
No, ponajviše je to bila studija kontrasta dvojice muškaraca na virtuelnom svjedočenju: Facebook-ov dvosmisleni izvršni direktor, koji uvijek uspije previše pričati a reći tako malo i Twitter-ov lakonski poslovni mistik koji je naizgled djelovao kao adekvatno pripremljen u skladu sa trenutkom, sve sa čarobnjačkom bradom i ostalim detaljima.
Kao naznaku da navedena svrha saslušanja neće odražavati zamjerke izložene ranije, predsjednica Senatskog pravosudnog odbora, senatorka Lindsey Graham, predstavila je plan prije nego je očekivano i pitala dvojicu izvršnih direktora jesu li vidjeli bilo kakav dokaz da njihove platforme stvaraju zavisnost korisnika.
Zuckerberg je odgovorio svojom karakterističnom defanzivom, tvrdeći da istraživanje na ovom području nije bilo "konačno".
"Sigurno ne želimo da naši proizvodi izazivaju zavisnost", rekao je Zuckerberg, suprotstavljajući se naučnicima koji izučavaju ponašanje, radnicima Facebooka koji su dali otkaz u ovoj kompaniji i zdravorazumskom opažanju njegovih proizvoda. "Želimo da ih ljudi koriste jer su smisleni", dodao je, bacajući potencijalnu krivicu na "memove i dezinformacije koje su izvan Facebook-a", govoreći o onome što čini Facebook-ovo poslovanje ključnim. Odgovor se lijepo uklopio u narativ koji je nekoliko zastupnika proguralo o tome da velika tehnologija djeluje prema „velikoj knjizi pravila“ duhanske industrije.
Na isto pitanje, Dorsey je dao manje neiskren odgovor. "Mislim da kao i bilo što drugo, ovi alati mogu izazvati zavisnost i toga bismo trebali biti svjesni i priznati to", rekao je Dorsey. Njegova izjava možda gubi značaj s priznanjem u kojoj su mjeri društveni mediji preoblikovali tok modernog ljudskog ponašanja, ali u konačnici to daje bolji nagovještaj za zdravlje Twittera kao platforme, kao i za zbunjeni mozak njegovih korisnika.
Dvojica izvršnih direktora također su se oštro suprotstavila pitanjima o njihovim algoritmima.
Kada je senatorka Amy Klobuchar pitala trebaju li društvene platforme pružiti više transparentnosti oko algoritama koje koriste za odlučivanje o tome šta će korisnici vidjeti, Dorsey je predložio veću transparentnost kroz kontrolu korisnika. "Mislim da je bolja opcija pružiti veći izbor korisnicima, pa da mogu isključiti algoritam ili odabrati drugi algoritam kako bi i sami vidjeli kako to utiče na njihovo iskustvo", rekao je Dorsey.
Dorsey je također sugerisao da bi Twitter mogao proširiti te opcije putem nečega što se može nazvati "tržište" treće strane, gdje bi korisnici mogli odabrati algoritme za rangiranje koji odgovaraju njihovim potrebama.
Zuckerberg se sa svoje strane nije približio ovoj temi ni sa motkom dugom 10 metara, rečeno slikovito. On je umjesto toga pohvalio postojanje nezavisnog Facebook-ovog programa za provjeru činjenica (nema veze što je način na koji Facebook predstavlja te provjere činjenica previše uzak i suzdržan). Pohvalio je i izvještaje kompanije o standardima zajednice, koji predstavljaju zbirne brojeve uklonjenih sadržaja koji su kršili pravila. Facebook-ov algoritam je crna kutija u kojoj su korisnici zaključani unutra i to je to. (Naravno, kutija koja printa dolare od oglašavanja.)
Suprotno tome, Twitter se založio za neku vrstu otvorenosti koja nije savršena, ali je barem osvježavajuća. Kompanija svoje odluke o politici platforme tretira kao neku vrstu živog dokumenta, objavljujući vijesti o najistaknutijim odlukama u gotovo stvarnom vremenu, priznajući greške i naglašavajući da uče i mijenjaju stvari kako one dolaze na red.
Jedan od primjera eksperimentalnog pristupa Twittera: Kompanija je univerzalno onemogućila retvitove jednim klikom prije izbora u SAD-u, nadajući se da će ponašanje korisnika učiniti manje reaktivnim, usporavajući viralne dezinformacije o izborima. Promjene su bile dio nedavnih eksperimenata na Twitteru s uvođenjem veće aktivnosti na platformi. Twitter je također sakrio tweetove i ograničio dijeljenje zbog nekih posebno esencijalnih dijelova dezinformacija - od kojih je dio došao od predsjednika Trumpa. Facebook je u međuvremenu zaglavio samo sa „oznakama“ (labels), kao trenutnom minimalnom reakcijom za moderiranje sadržaja.
Dorseyjevu kompanija je još uvijek zaražena raširenim uznemiravanjem, zavjerama od kojih blokira pamet i, za sada, predsjednik koji aktivno želi destabilizirati američku demokratiju,. Ipak, čini se da je izvršni direktor Twittera barem otvoren za promjene koje bi mogle mijenjati dinamiku platforme u interesu stvaranja još bolje.
Ideje koje mijenjaju svijet nikad nisu imale više prostora za ubrzani razvoj kao što je to sadašnje vrijeme. Međutim, ne treba zaboraviti da ideje koje mijenjaju svijet u isto vrijeme mijenjaju i ljude. Ako na prvom mjestu nećemo imati dobrobit za čovjeka, onda se lako može desiti da svoje genijalne ideje nećemo imati s kim podijeliti.
Izvor: Techcrunch.com
