Šta je zapravo „pametni kapital“?
„Pametni kapital“ je onaj kapital koji ulažu ili zarađuju oni koji su iskusni, dobro informisani, ili oni koji su direktno „na izvoru informacija“. Ne postoji dovoljno empiričkih dokaza da investitori „pametnog kapitala“ zaista imaju bolje performanse od ostalih, međutim, upravo je protok novca kod takvih investitora prouzrokovao spekulacije o metodi „pametnog upravljanja kapitalom“.
Sam termin „pametni kapital“ potiče iz kladionica gdje su bili prisutni igrači koji su imali dublje znanje o sportovima na koje su se kladili, te neke insajderske informacije koje nisu bile dostupne široj javnosti. Moglo bi se reći da je svijet investicija donekle sličan. I u tom svijetu, široka javnost shvata da „pametni kapital“ ulažu oni investitori koji imaju potpunije razumijevanje tržišta, ili bolji uvid u informacije, za razliku od „obličnih“ investitora. U ovom kontekstu, za „pametni kapital“ se smatra da ima mnogo veće šanse za uspjeh, jer se obrasci trgovanja sa takvim kapitalom u mnogočemu se razlikuju od drugih načina trgovanja u svijetu investiranja.
„Pametni kapital“ se također odnosi i na kolektivnu snagu velike količine novca koja može mijenjati stanje na tržištu. U ovom kontekstu, centralna banka je sila koja se nalazi iza „pametnog kapitala, dok pojedinačni trgovci samo „surfaju na valu pametnog kapitala“.
Identifikacija „pametnog kapitala“
Konvencionalna mudrost drži da insajderi i informisani sudionici tipično ulažu više, pa bi iz toga trebalo slijediti da je „pametni kapital“ ponekad moguće identifikovati kao „količina novca koja je veća nego što je uobičajeno“. Naročito u slučaju kada ne postoji dovoljno javnih podataka koji opravdavaju količinu uloženog novca. Međutim, jako je malo dokaza koji mogu potvrditi ove pretpostavke.
Jedan od izvora informacije koje se generišu skoro pa ekskluzivno od strane više informisanih učesnika na tržištu su cijene dionica i indeksnih vrijednosti. Takve informacije su kompleksne i zbunjujuće za neiskusne investitore, pa je sasvim logično da se njima služe samo oni koji su dobro informisani, iskusni i edukovani. Znanje o tome ko su ljudi koji upravljaju „pametnim kapitalom“, kao i informacije gdje oni ulažu svoj kapital može biti od velike koristi „malim“ investitorima koji žele ući u svijet poslovanja „pametnim kapitalom“.
Neki pružatelji podataka koriste različite metode i izvore za generisanje informacija kako bi grupisali podatke o transakcijama komercijalnih i nekomercijalnih trgovaca. Jedan od tih izvora poznat je kao Izvještaj o predanosti trgovaca (COT – eng. Commitment of Traders). Ove podatke sedmično objavljuje CFTC (Commodity Futures Trading Commission). Mnogi analitičari koriste ove podatke kako bi podijelili buduće aktivnosti trgovanja u akcije koje poduzimaju bolje informisani investitori. Svaka analiza „pametni vs. 'glupi' kapital“ trebala bi naglasiti upečatljive razlike u tome kako se te dvije grupe pozicioniraju na tržištu.
Međutim, oni koji se bave čitanjem takvih grafikona trebaju biti svjesni da je etiketiranje akcija kao „pametne“ ili „glupe“ sklono nepotpunoj karakterizaciji. Ne može se svaka investicijska aktivnost povezati sa namjerom investitora samo na osnovu cijene dionice. Dodatno, povrat investicije kad je u pitanju određeni pojedinac, ili čak i portfolio iskusnog menadžera, često je nemjerljiv sa običnim mehaničkim ulaganjem u indeksne vrijednosti.
Razmjeri „pametnog kapitala“
Investitori koji imaju veliki kontinuitet, kao što je to Warren Buffett, smatraju se za investitore „pametnog kapitala“, ali se razmjer njihovih aktivnosti ne uzima u obzir u svakom trenutku. Kad se u Buffettovoj kompaniji, Berkshire Hathaway, akumuliraju rezerve keša i kada se ne investiraju dalje, ovo je definitivno znak da Buffett ne vidi mnogo vrijednih prilika na tržištu. Međutim, Buffet funkcioniše na sasvim drugačijim razmjerima. Investicija od 25 hiljada dolara je skoro pa beznačajna u slučaju kad je cijeli portfolio vrijedan milijarde.
Buffettov „pametni kapital“ obično kupuje kompanije, radije nego da zauzima određenu poziciju na tržištu. Institucionalni investitori u Buffettovom rangu inače trebaju imati skalu ukupnog efekta koji ima njihov portfolio. Zbog toga, čak i kad je „pametni kapital“ lišen odabira dobrih prilika na tržištu, to ne znači da ne postoje prilike za investitore „skromnih“ apetita.
Izvor: Investopedia
