Strategije ulaganja privatnog vlasničkog kapitala (private equity)
Kompanije koje se bave ulaganjem privatnog vlasničkog kapitala (eng. private equity) na izbor imaju raznovrsne strategije ulaganja. Dvije najčešće korištene strategije su otkupi uz pomoć kredita i ulaganje u rizični kapital. Otkup uz pomoć kredita izgleda upravo onako kako zvuči - ciljanu kompaniju otkupljuje privatna kompanija, a kupovina se finansira iz kredita koji se vezuje za operativu i imovinu ciljane kompanije. Dakle, kupac (kompanija koja ulaže privatni vlasnički kapital) nastoji kupiti ciljanu kompaniju sredstvima koja su osigurana korištenjem ciljane kompanije kao svojevrsnog kolaterala. Korištenjem ove strategije, kompanije koje ulažu privatni vlasnički kapital u prilici su da, osim kredita, ulože samo mali dio od ukupne cijene ciljane kompanije. Time što koriste kredit kao polugu u otkupu, kompanije koje ulažu privatni vlasnički kapital zapravo teže da maksimalno povećaju potencijalni povrat sredstava.
Rizični kapital je dosta uopćen pojam, a najčešće se koristi u vezi s investiranjem privatnog vlasničkog kapitala u mladu kompaniju koja je dio manje razvijene industrije. Sjetite se pionirskih internet kompanija početkom ili sredinom 1990-ih. Kompanije koje se bave ulaganjem privatnog vlasničkog kapitala često vide potencijal u nekoj industriji, a što je još važnije, u nekoj određenoj mladoj kompaniji koja se bori sa izazovima poput nedovoljnih prihoda, toka novca i nemogućnosti podizanja kredita u komercijalnim bankama. Kompanije koje ulažu privatni vlasnički kapital su ovdje u prilici da uzmu veliki dio učešća u vlasništvu mladih kompanija, s nadom da će one zauzvrat postati giganti unutar svoje rastuće industrije. Osim toga, starija kompanija često usmjerava rukovodstvo mlade i možda neiskusne kompanije, ulažući tako u nju i dodatnu vrijednost koja ne može biti izmjerena.
